Beint į leišarkerfi vefsins

 

 

 

Bara eitt sķmtal
 

Žorvaldur Gylfason skrifar um Pįlma Jónsson ķ Hagkaup

 

Žetta hefši getaš gerzt ķ gęr. Ég hafši birt fyrstu eša kannski ašra kartöflugreinina mķna ķ Morgunblašinu žį um morguninn og kunni ekki viš annaš en aš slį į žrįšinn til Matthķasar Johannessen ritstjóra til aš vara hann viš og bišja hann forlįts į mótmęlaholskeflunni, sem hlyti aš rķša yfir ritstjórnina. Jį, žaš er svolķtiš hringt, sagši Matthķas. Ég hafši samt ekki gert annaš en aš reyna aš skżra žaš fyrir lesendum blašsins, hvaš žaš kostaši žį ķ krónum og aurum aš bśa viš bann viš innflutningi į kartöflum erlendis frį. Žetta var į śtmįnušum 1989. Kartöfluinnflutningsbanniš kostaši neytendur fjįrhęš, sem slagaši hįtt upp ķ rekstrarkostnaš allra grunnskólanna ķ Reykjavķk žaš įr – og žetta voru bara kartöflurnar. Bęndablašiš – eša var žaš Bśnašarblašiš Freyr? – teygši skömmu sķšar flennifyrirsögn yfir žvera forsķšuna: Lżgur Žorvaldur? Allir stjórnmįlaflokkarnir voru kartöfluflokkar frį mķnum bęjardyrum séš: enginn žeirra sagši mśkk. Og žennan kalda vetrardag žagši sķminn į skrifboršinu mķnu ķ Odda fram eftir morgni, menn hringdu heldur beint į ritstjórnina til aš bišja um brottrekstur; sumir kvörtušu viš rektor Hįskólans. Nema žį hringir sķminn minn allt ķ einu aš įlišnum morgni: mér fannst hann dansa į skrifboršinu. Žetta er Pįlmi Jónsson, var sagt ķ sķmann žęgilegri röddu. Ég sperrti eyrun, žvķ aš ég žekkti Pįlma af afspurn. Hann var ķ mķnum huga nęsti bęr viš Ragnar ķ Smįra, sem ég hafši kynnzt, žegar ég var strįkur, Ragnar var vinur foreldra minna, og ég bar mikla viršingu fyrir honum. Žeir Ragnar og Pįlmi įttu sömu hugsjón, sżnist mér: aš standa sig vel ķ višskiptum og gera öšrum gott, hvor į sinn hįtt. Nema Pįlma langaši bara aš žakka mér, blįókunnugum manni, fyrir kartöflugreinina og hvetja mig til frekari skrifa. Hann rakti sķšan fyrir mér reynslusögu sķna śr višskiptalķfinu, svo aš hįrin risu į höfši mķnu. Viršing mķn fyrir ęvistarfi žessa merka kaupsżlumanns varš žessa morgunstund aš djśpri viršingu fyrir manninum į bak viš starfiš. Bara eitt sķmtal, og mér fannst ég hafa eignazt aldavin. Pįlmi lézt tveim įrum sķšar. Viš hittumst aldrei.

Hvaš sagši Pįlmi mér ķ sķmann? Hann rifjaši upp śtistöšurnar, sem hann hafši lent ķ viš heildsala og ašra, žegar hann stofnaši Hagkaup 1959. Hann lżsti žvķ, hvernig mašur gekk undir manns hönd til aš bregša fyrir hann fęti. Hvaš var hann aš vilja upp į dekk? Žeir litu į Pįlma sem ašskotadżr ķ višskiptalķfinu, ef lķf skyldi kalla. Oršiš ,,višskiptalķf“ hefur veriš til ķ mįlinu sķšan 1880, Arnljótur Ólafsson smķšaši žaš og notaši ķ Aušfręši sinni, og žaš įtti vel viš ķ žį daga, enda var innflutningur matvęla til landsins lķflegur og frjįls fram undir 1930. Žetta voru žau įr, žegar bśšarboršin ķ Thomsens magasķni svignušu undan innfluttum ostum, kjöti og pylsum, og hljóšfęraslįttur barst innan śr bśšinni śt į götu. Įrin 1920 til 1930 fluttu Ķslendingar inn til landsins į annaš hundraš tonn af osti auk annars į hverju įri. En sķšan var landinu lokaš, aš kröfu bęnda į Alžingi. Erlend višskipti voru hneppt ķ fjötra, og samkeppni lagšist af: samrįš varš reglan. Vel tengdir millilišir fluttu inn varning frį śtlöndum ķ krafti sérumboša, sem stjórnmįlaflokkarnir skiptu gjarnan į milli sķn og sinna manna. Milliliširnir smuršu ótępilega ofan į innkaupsveršiš og komust upp meš žaš, enda var vöruskortur ķ landinu. Skorturinn fęrši žeim drottnunarvald yfir višskiptavinum sķnum, og žeir neyttu lags til aš rżja višskiptavinina inn aš skinni. Žeir notušu vini sķna og velunnara ķ stjórnarrįšinu til aš drepa alla hugsanlega samkeppni, helzt ķ fęšingu. Hagkerfiš var ķ reyndinni hįlfsovézkt žessi įr frį 1930 til 1960: bęndur og kaupfélög, heildsalar og śtvegsmenn sįtu ķ framsętinu, neytendur voru geymdir aftur ķ skotti. Landiš moraši ķ spillingu eins og ęvinlega, žegar höft og skömmtun eru ęr og kżr višskiptalķfsins, en fįir fengu dóma. Framsóknarflokkurinn og Sjįlfstęšisflokkurinn réšu lögum og lofum: žetta įstand var žeirra sköpunarverk, og hinir flokkarnir dönsušu meš. Afstaša heildsalanna og bandamanna žeirra til Pįlma Jónssonar og višskiptahįtta hans markašist af įsigkomulagi landsins: žeir voru hręddir viš hann.

Pįlmi var bóndasonur noršan śr Skagafirši (hann sagši mér žaš ekki ķ sķmann, ég fletti žvķ upp), hann tók stśdentspróf įri į undan jafnöldrum sķnum, sem var sjaldgęft um sveitastrįka, lauk sķšan lagaprófi ķ Hįskóla Ķslands og hellti sér śt ķ alls kyns rekstur. Hann fór til New York eftir strķšiš eins og margir ašrir forvitnir og framsęknir Ķslendingar og heillašist ešlilega af żmsu žvķ, sem žar var aš sjį. Og žangaš sótti hann hugmyndir bęši fyrr og sķšar: hann stofnaši til aš mynda fyrsta hamborgarastašinn į Ķslandi, sem var žį lķtiš annaš en lambakjöt og kartöflur, og fiskur handa fįtęklingum. Žetta var bylting. Eitt leiddi af öšru. Žegar hann stofnaši Hagkaup, opnaši hann bśšina ķ fjósi uppi ķ Hlķšum ķ Reykjavķk og gerši nęstum allt sjįlfur; engin yfirbygging žar. Žó hafši hann sér til halds og trausts enskan rįšgjafa, aldinn og viršulegan heišursmann; žaš žótti heildsölunum sérstaklega tortryggilegt. Ég kom aldrei ķ fjósiš ķ Engihlķš, en konan mķn kom žangaš og hefur lżst žvķ fyrir mér. Žetta var merkileg bśš. Pįlmi gaf śt veršlista handa višskiptavinum sķnum, en žaš var nżlunda hér, enda hafši engin veršsamkeppni tķškazt įratugum saman ķ višskiptum į Ķslandi. Pįlmi markaši sér žį sérstöšu, aš hann leit į sig sem umbošsmann innlendra kaupenda, ekki erlendra seljenda. Žaš var nżlunda. Mig rekur minni til žess śr forsetakjörinu 1968, aš einhverjir stušningsmenn Gunnars Thoroddsen sendiherra reyndu aš koma höggi į hinn frambjóšandann, Kristjįn Eldjįrn žjóšminjavörš, meš žvķ aš dreifa žeirri sögu, aš sézt hefši til frś Halldóru Eldjįrn aš verzla – hvķlķkt og annaš eins! – hjį Pįlma ķ Hagkaup, nema žaš ętti aš hafa sézt til hennar ķ Hagkaupssloppi, ég man ekki glöggt hvort var. Žetta var tónninn. Hagkaup var aš verša tķu įra.

Pįlmi stofnaši Hagkaup į heppilegum tķma aš žvķ leyti, aš višreisnarbyltingin hófst sama įr, 1959. Aukin samkeppni ķ smįsöluverzlun fyrir tilstilli Pįlma rķmaši vel viš leysingarnar ķ efnahagslķfinu, afnįm įvaxtabannsins og allt žaš. Žessar tvęr byltingar studdu hvor ašra. Fašir minn, Gylfi Ž. Gķslason, sem var višskiptarįšherra ķ višreisnarstjórninni 1959-1971, og Jónas H. Haralz hagfręšingur, vinur hans og einn helzti efnahagsrįšunautur stjórnarinnar, köstušu į góšum stundum milli sķn žeirri kenningu, aš trślega hefši Pįlmi meš stofnun og starfrękslu Hagkaups tryggt launžegum meiri og varanlegri kjarabętur en samanlögš verklżšsbarįtta višreisnarįranna. Žeir bįru bįšir djśpa viršingu fyrir Pįlma. Mér er ekki kunnugt um, aš Pįlmi hafi nokkurn tķmann bešiš um fyrirgreišslu ķ višskiptarįšuneytinu öll višreisnarįrin. Žaš var ekki hans stķll.
 


Hagkaup varš smįm saman aš stóru fyrirtęki ķ ķslenzku samhengi og fęrši sér ķ nyt žį hagkvęmni, sem bżr ķ stórrekstri, og gat meš žvķ móti haldiš vöruverši ķ skefjum til hagsbóta fyrir višskiptavinina. Einnig žetta var nżjung ķ smįsöluverzlun. Stofnun og rekstur Hagkaups var merkur įfangi į langri leiš, en samt engin endastöš. Pįlmi Jónsson sótti einnig til Bandarķkjanna ašra skylda hugmynd, sem skipti sköpum fyrir Ķslendinga langt umfram vešursęlli og sušlęgari Evrópužjóšir: hann įtti veg og vanda af byggingu Kringlunnar ķ Reykjavķk 1987. Kringlan var fyrsta stóra verzlunarmišstöš landsins, žar sem tugir fyrirtękja bjóša višskiptavinum vöru sķna og žjónustu į einum og sama staš. Žaš er öšrum fremur hans verk, aš Ķslendingum er nś kleift aš kaupa inn ķ friši fyrir roki og rigningu. Hann skildi, aš fólk hefur gaman af aš verzla ķ góšu umhverfi. Bóndasonurinn įtti góšar minningar um kaupstašarferšir bernskuįranna, žvķ aš žęr voru ekki eingöngu innkaupaferšir, heldur skemmtiferšir, ein helzta skemmtan fólksins fyrir utan kvöldvökurnar heima.

Pįlmi Jónsson barst ekki mikiš į ķ einkalķfi sķnu, ekki frekar en Ragnar ķ Smįra. Pįlmi bjó meš fjölskyldu sinni ķ Smįķbśšahverfinu, hann eignašist ekki eigiš hśsnęši fyrr en hann var kominn undir fimmtugt. Žeir, sem kynntust honum, hafa lżst honum sem hóglįtu prśšmenni. Dętur hans hafa ķ vištali viš Morgunblašiš lżst vinnusemi hans og makalausri ósérhlķfni. Vinnan var hugsjón, knśin įfram af óbilandi framkvęmdažrį og framkvęmdagleši. En öll žessi vinna śtheimti fórnir: hann lét žaš ekki eftir sér aš lįta alla ęskudraumana rętast, til žess hafši hann ekki tķma. Hann hafši lįtiš sig dreyma um aš aka góšum bķl yfir Bandarķkin žver og endilöng til aš njóta meš öšrum vķšįttunnar ķ žessu mikla landi, sem hafši gefiš honum svo góšar hugmyndir. Af žvķ varš žó ekki. Ašdįun hans į vķšįttu Bandarķkjanna og žį einnig į vķšįttum Ķslands viršist hafa rķmaš vel viš hugsjón hans um stórfelldar framfarir ķ višskiptahįttum Ķslendinga. Žann draum lét hann rętast.











 






Textastęršir og litir